IMA NEZAPOSLENIH, ALI NE I STRUČNIH: Evo kakve radnike traže naši poslodavci, a nema ih

Nešto manje od 300.000 ljudi u Hrvatskoj još je nezaposleno, ali čitav je niz zanimanja za kojima vlada velika potražnja. Zato poslodavci posežu i za inozemnim radnicima.

Među velikim brojem nezaposlenih najčešće je riječ o o slabo obrazovanom kadru, a nerijetko i o socijalnim slučajevima kojima nije cilj naći posao, nego biti na jaslama države, piše Glas Slavonije.

Kod nezaposlenih koji aktivno traže posao sve je veći problem jer su oni sve stariji. Zato i ne mogu odgovoriti kriterijima koje posao zahtijeva.

Poslodavci pak ne mogu naći odgovarajuću struku i kvalificiranu radnu snagu za niz zanimanja. U Hrvatskoj nema stručnih zidara, tesara, zavarivača, vozača teretnih vozila, a prema najnovijim saznanjima Hrvatska je “kratka” i za velik broj radnika u turizmu.

Nedostaje kvalificiranih kuhara i konobara. Poslodavci su zato za stručnom radnom snagom tragali iskazivanjem potreba za radnicima iz inozemstva. Na državnoj razini rješavalo s to tzv. kvotama radnih dozvola za zapošljavanje stranih radnika. A sada poslodavci već četiri mjeseca čekaju zeleno svjetlo za uvoz radne snage.

U posljednjoj je godini mandata prošla vlada “zaboravila” donijeti odluku o kvotama za ovu godinu, a prema reakcijama poslodavaca i ova vlada nije još zauzela jasan stav oko rješavanja ovog problema. Poslodavci traže nova rješenja. Evo što kaže Ivan Sarić iz osječkog ureda Hrvatske udruge poslodavaca:

“Umjesto sustava kvota, gdje poslodavci unaprijed, na godišnjoj bazi, moraju predvidjeti koliko bi im radnika iz tzv. trećih zemalja trebalo, predlažemo sustav zapošljavanja prema potrebi. O tome je HUP već razgovarao i s bivšom Milanovićevom vladom, a prijedlog je otišao i prema vladi Tihomira Oreškovića.

U HUP-u su se ugledali na “slovenski model”. Naši susjedi, odnosno njihovi poslodavci, potrebu za određenom stranom stručnom radnom snagom iskazuju u danom trenutku, dakle kada se ukaže posao. Njihov zavod za zapošljavanje ima rok od pet dana u svojoj evidenciji pronaći traženu “robu”, nakon isteka tog roka poslodavcu je dozvoljen uvoz.

“To je dakle jedan dinamičan model, u kojemu se reagira prema iskazanoj potrebi. Istovremeno on omogućava poslodavcu da nalaskom u kratkom vremenu stručne radne snage bude konkurentniji u tržišnoj utakmici”, smatra Sarić.

Od takvog bi modela koristi trebao imati i HZZ, jer bi na osnovi tako iskazanih potreba znao koje vrste prekvalifikacije ponuditi zainteresiranim nezaposlenima.

“Cilj je u svakom slučaju smanjiti nezaposlenost domaće radne snage, a ovakav model pruža mogućnost dobre koordinacije svih zainteresiranih aktera”, naglašava Sarić.