IGOR RUDAN: Mogu li roboti predvidjeti ljubav dvoje ljudi na prvi pogled?
Naš ugledni znanstvenik Igor Rudan, prvi koji je nakon Ruđera Boškovića postao redovni član jedne od najuglednijih znanstvenih institucija u svijetu – Royal Societyja, ovaj put je u svojoj zanimljivoj objavi komentira mogućnosti umjetne inteligencije kada je u pitanju – ljubav.
Ovo je objava na Facebooku znanstvenika Rudana:
MOGU LI ROBOTI PREDVIDJETI LJUBAV DVOJE LJUDI NA PRVI POGLED?
Ne sjećam se da je ikada u ovom stoljeću (govorim o 21., za svaki slučaj) najčitaniji znanstveni rad na PubMed-u bio povezan s online dating-om. Ukratko, možda smo pronašli posljednje ljudsko utočište od umjetne inteligencije. Ljudi su, u ovom istraživanju, ispunjavali upitnik o 100 svojih osobina koje bi ih trebali činiti atraktivnima drugim ljudima, te poželjnim partnerima za vezu. Temeljem tih informacija, umjetna inteligencija je pokušala kompliciranim algoritmima predvidjeti tko će se kome svidjeti prilikom 4-minutnog speed-datinga.
Sada smo već navikli u znanosti da umjetna inteligencija u baš svemu nadmašuje ljude i čini ih smiješno neinteligentnima. No, ovdje je uspjeh umjetne inteligencije bio – apsolutna nula. No, taj mi je rezultat praktično nevjerojatan. Možda, dakle, doista postoji neko šesto čulo za to tko će nam se svidjeti, koje jednostavno nije podložno svođenju na bilo kakvu matematiku. No, možda s ovom studijom nešto ipak nije u redu.
Možda su autori htjeli pošto-poto “sačuvati” ljubav od umjetne inteligencije i pokazati ovom studijom da joj je nedostupna. Ili, znatno manje romantično, spremaju znanstvenu podlogu za sudske tužbe protiv proliferirajućih online dating site-ova i njihovih algoritama koji tvrde da će ljudima za određenu svotu pronaći njihove srodne duše, svemirske blizance, itd. Ili su ljudi možda lagali u anketama, pokušavajući se prikazati što atraktivnijima. A možda i nisu lagali, već su samo toliko nekritični prema sebi samima, da su upisivali neku svoju istinu o sebi, koja ima vrlo malo uporišta u realnosti…
Pjesnik u meni volio bi, doista, da je ova studija točna, da je s njom sve u redu, i da se privačnost na prvi pogled između dvoje ljudi nikada neće moći matematički predvidjeti ni opisati. Drugim riječima, gdje ima kemije, za sada nema matematike. (No, srećom, gdje ima kemije, obično bude i fizike).
Ali skeptika u meni brinu autori u mogućoj samoproglašenoj misiji obrane ljubavi na prvi pogled od robota, a znanstvenik u meni sumnja u sposobnost ljudi da sami sebe objektivno opišu u anketi.
A cinik u meni sada očekuje predstojeću lavinu sudskih tužbi protiv online dating site-ova u SAD-u.
Vidjet ćemo vremenom, bit će sada još ovakvih istraživanja. No, u svim ranijim sličnim slučajevima, najčešće je “pogađao” cinik…
[fb_pe url=”https://www.facebook.com/igor.rudan.1/posts/1665358473476536″ bottom=”30″]