HSS TVRDI: Neprimjereno je čestitati Praznik rada – radnička prava ugroženija nego ikad

Podijelite članak

HSS smatra da su radnička prava u Hrvatskoj ugroženija nego ikad u posljednjih 50 godina i da je zato neprimjereno čestitati 1. svibanj, priopćili su iz stranke.

Dodaju da umjesto toga pozivaju na radničku solidarnost i ujedinjenu borbu za radnička prava.

Priopćenje HSS-a prenosimo u cijelosti:

“Radnička prava, koja su se borbom stjecala 135 godina, ugroženija su nego ikad u posljednjih pedesetak godina. Zato je neprimjereno ČESTITATI 1. svibnja, jer on nije, izvorno, zamišljen niti kao blagdan niti kao praznik. Nakon velikog i krvavog radničkog prosvjeda u Chicagu 1886. godine, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. odlučeno je da se svake godine u spomen na čikaško krvoproliće održavaju masovne radničke demonstracije.

Već iduće godine uz tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati kulturnog uzdizanja – traži se solidarnost radnika. A sve vlasti, pa i one u Hrvatskoj, naravno, čine sve da ugroze solidarnost. I za to ugrožavanje solidarnosti važan je Chicago, odnosno, Friedmanova Čikaška škola liberalnog kapitalizma, koja ironično (u pet Friedmanovih pravila) propagira tezu da radnika ne štite niti sindikati niti država već – kapitalist. Štiti ga „slobodno tržište“, samo po sebi!?

U privatizaciji opljačkanoj Hrvatskoj radnička su prava na razini kakva su bila prije 100 godina. Tajkunizacija koju su proveli uglavnom nesposobni i gramzivi tobožnji menadžeri te, naravno, politika, ostavila je strašne, teško popravljive, tsunamijske posljedice. Uništava se proizvodnja, provodi se kampanja protiv sindikata, država čini sve da zatre makar i trag radničkoj solidarnosti. Stjepan Radić se prije sto godina zalagao za plaću koja osigurava dostojanstven život, a danas političari, ali i neoliberalni ekonomisti, isključivo govore o minimalcu koji ne pokriva niti najminimalnije troškove života. Prije 130 godina proklamirane TRI OSMICE danas su u Hrvatskoj – SAN.

Radi se sve više, a zarađuje (realno) sve manje. Zato umjesto prigodničarskog čestitarenja pozivamo na RADNIČKU SOLIDARNOST, na solidarnost svih onih koji žive od svojega rada (a po tome i jest netko RADNIK), na ujedinjenu borbu svih nas koji u programima imamo u fokusu radnika (kamo spadaju, naravno, i seljaci) te radnička prava.

Ne vjerujte onima koji ispiru građanima mozak time da će tržište samo pravednije preraspodijeliti bogatstvo. Ne treba i dalje pristajati uz mit, da će iznimno bogatstvo koje generira kapitalistički način proizvodnje, jednog dana postati dostupno svima. Uz borbu protiv korupcije, koja ne samo da razara temelje države već razara i slobodu, najvažnija je borba za radnička prava”.

Komentiraj