HAMED BANGOURA: Hrvatska je pacificirana – glavne galamdžije odavno su kupljene i pod kontrolom

Podijelite članak
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Čelnik političke platforme Alternativa 101, naš poznati gospodarstvenik Hamed Bangoura, slika svoja zapažanja, detalje koji se reflektiraju na našu političku i svaku drugu zbilju, te kaže kako “da bi se dogodila revolucija, mora se prvo dogoditi evolucija u glavama građana koji razumiju ovo o čemu pišem”.

Pa, pročitajte što to Bangoura vidi i kako promišlja u njegovoj objavi na Facebooku:

Samo na trenutak zastanite, pročitajte i probajte zamisliti scene koju ću Vam se potruditi opisati. Na centralnoj bini Zagrebačkog adventa, trešti dječji playback i nastupaju mališani u žutim jaknama. Ispred bine 300 tinjak roditelja u zanosu slikaju svoje male izvođače, bez obzira na to što generalno djeca ne pjevaju, već se njišu i otvaraju svoja smrznuta usta pokušavajući nešto otpjevati. Tridesetak metara s desne strane grupica od 50 tak ljudi u žutim prslucima koja se okupila vjerujući u konačno događanje naroda, a ispred 20 tak interventnih policajaca kao zid između njih i prosvjeda učitelja “Za sigurnu školu”, gdje se po mom skromnom sudu okupilo 700 tinjak prosvjednika, prosvjetnih radnika koji Vam inače djecu trebaju naučiti nečem korisnom.

Njihove govore naravno da niste mogli čuti, jer naime onaj razglas s početka priče nije slučajno tamo, nije slučajno navijen do kraja i ne događa se sve to slučajno. Govore ne možete čuti, osim ako niste ispred bine i ne čitate s usana govornika ili stojite iza njih, ali iza je već druga priča. Tamo naime caruje svijet kobasica, kuhanoga vina, sira i pršuta, čudesan svijet gastronomskog Božića. Cijeli jedan drugi svijet, nestvarni svijet u kojem građani Hrvatske i njihovi gosti iz cijeloga svijeta, koji naravno sve to zbunjeno gledaju otvorenih usta iz kojih im ispadaju komadi hrane, zapravo ne razumiju što se to događa ili ih naprosto nije briga. No svemu tome nije kraj.

Ako se sklonite na trenutak u okrilje jednog trgovačkog lanca na samom trgu vidjet ćete gomilu ljudi koji kupuju parfeme, igračke i ostale bakanalije kao da je sutra Sudnji dan, kao da sutra neće doći. Ponovno neki svijet koji s vanjska dva nema nikakve dodirne točke. Za to vrijeme u Parizu neki prosvjeduju, jer jednostavno razumiju da sve odlazi ukrivo. U Parizu danas te iste trgovačke kuće su zatvorene u strahu od prosvjeda i prosvjednika, zbrajaju gubitke i sretne jer im nitko nije razbio lokal. Naglasak na još, jer noć je u Parizu duga. Duga je noć i u Zagrebu. U Zagrebu kada su prosvjedi poduzetnici pojačavaju ponudu, jer najviše prosvjednika je za šankom s kobasicom u ustima i pivom u ruci. Za to se uvijek nađe neka kinta, a oni što prosvjeduju se ionako mogu zadovoljiti ostatcima.

Ekipa s Markovog trga se ne mora brinuti. Hrvatska je pacificirana. Glavne galamdžije su odavno kupljene i stavljene pod kontrolu, baš kao i većina medija (čast iznimkama), koji su tu da pišu hvalospjeve Vladama dok političarima postavljaju svjetla i kamere, te uzimaju izjave samo od dobro probranih pazeći što, kako i koga puštaju u medije. Građanima Hrvatske je zapravo dobro. Priča o milijun građana Hrvatske koji žive na rubu siromaštva ne stoji. Ni oni ne dižu glave. Njima je očito dobro u kontejnerima, jer ove elite su im uspjele objasniti da su si sami krivi za svoj položaj i nabiti im grižnju savjesti do bola. Bola čiji se onda krik ne čuje. Što zbog preglasnog razglasa kojeg uvijek kontroliraju odabrani, što zbog straha da ih se slučajno ne bi vidjelo i snimilo na kakvom prosvjedu, a što i zbog činjenice da sit gladnom ne vjeruje, čak i ako jedva uspije plaću provući od prvog do prvog u mjesecu.

No, bilo kako bilo, sjetit ćete se Vi Vašeg starog, olinjalog, tamnoputog sugrađana. Vjerojatno Vam već idem na živce svojim stalnim ukazivanjem na potrebu da koliko god da Vam je sad dobro, koliko god sada imate, da se ne dao Bog nikome, stvari mogu u sekundi promijeniti. Idem Vam na živce sa svojom empatijom i inzistiranjem da pogledate malo oko sebe i uvidite da sve ovo nije dobro. Da bi se dogodila revolucija, mora se prvo dogoditi evolucija u glavama građana koji razumiju ovo o čemu pišem, potom se isti moraju spustiti među ljude i biti dio njih, ne samo u blagdanskom okruženju dok sitnim donacijama misle da otkupljuju grijehe i čiste savjest. Svaki dan trebamo raditi na sebi i drugima. Svaki dan, da zaista ne bi na kraju bilo: “Laku noć Hrvatska.”

Komentiraj