GORAN ALEKSIĆ: Borci protiv korupcije odjednom izviru iz svih kutova

U pravu je zastupnik SNAGA-e Goran Aleksić, kada kaže da je sve više onih koji se predstavljaju, barem na riječima, borcima protiv korupcije.

Slušamo to godinama od političara na vlasti, od omnih u oporbi, a sada slušamo i od onih koji bi tek željeli zakoračiti na hrvatsku političku scenu.

No, pravo je pitanje – što od toga imaju i što mogu očekivati građani?

Na Facebooku zastupnik Aleksić piše:

PUNO JE NOVIH BORACA PROTIV KORUPCIJE – ČEKA LI NAS BOLJA BUDUĆNOST?

Odjednom izviru iz svih kutova borci protiv klijentelizma i korupcije, čak je i HDZ tijekom protekle godine spomenuo da je to državni problem. Čini mi se da sam prvi u ovome sazivu Hrvatskoga sabora javno izrekao, i napisao da je klijentelizam rak rana hrvatskoga društva. Dugo nakon mene nitko o tome nije ništa rekao, ali ove godine svi o tome govore, a čini mi se da je to zbog toga jer se polako približava vrijeme izbora.

Neki govore da sustav ništa ne valja. Ekipa s kojom radim još od 2011., i koja nije stalno imala isti sastav, bavi se rješavanjem određenih konkretnih problema jako dugo, i mogu reći da mi sustav nismo niti rušili niti smo ga srušili, nego smo u sustavu koristili oruđa sustava da bismo ostvarili pomake. I ništa drugo. Mislim da smo u svemu tome bili dosta uspješni, mada nam treba puno vremena da ostvarimo neke konačne ciljeve.

Sustav koji treba rušiti u biti nije onaj koji je regulama propisan, nego je to onaj nevidljivi sustav ruka ruku mije, obraz obadvije. To je rak rana, koju zasad nitko nije niti pokušao uistinu riješiti. Jedno je govoriti o tome, a drugo je riješiti problem. Ma potrebno je i regule mijenjati, ali regule nisu glavni razlog naših problema, nego smo glavni razlog problema svi mi pojedinci u društvu. Mi otprije funkcioniramo po principu “ne bi se štel zamerit”, pa stoga nerado prijavljujemo ono što je nedopušteno, a bojim se da često i sami pribjegavamo liniji manjeg otpora, pa kažemo – ako ih ne možemo pobijediti, onda ćemo im se pridružiti, pa nudimo mito, tražimo vezu, tražimo učitelje da poklanjaju ocjene, tražimo jednaka prava ali ne i obveze, tražimo općenito lakši put do cilja.

To su problemi koje mogu riješiti samo građani svojim drugačijim ponašanjem u sustavu, tako da cinkaju svaki pokušaj korupcije, tako da ne pristaju na korupciju, tako da ne traže veze za posao, tako da puštaju bolje od sebe naprijed, itd. – potreban je društveni mentalni reset – osobno u tome vidim zasad utopiju. Jer da bi se takav reset dogodio potreban je prije svega drugačiji odgoj od malih nogu, od obitelji do institucija. Bojim se da više nije in biti dobar učenik, dobar prijatelj, dobar čovjek općenito, nego je in biti sposoban – a riječ sposoban krije svašta u sadržaju.

Nekako mi se čini da deklaratorni borci protiv korupcije rastu kao trava poslije kiše, a to mi zasad ne miriše na stvarne promjene. To mi je nekako slično onome kada kažemo hop, a nismo još skočili…

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/goran.aleksic.399/posts/2125197964237983″ bottom=”30″]