DRUŠTVO: Lazar Grujić – Jesu li političari u rukama mafijaša?
Piše: Lazar Grujić
Političke stranke imaju veliku ulogu i značaj u kreiranju društvenog života ali isto tako i na svakog pojedinca – kaže Lazar Grujić, predsjednik Stranke umirovljenika.
Uzmimo za primjer mirovine jer dovoljna je samo jedna politička odluka da se one povećaju te da se izvrši predizborno obećanje stranke na vlasti. Razumijevanja radi mislimo na Hrvatsku demokratsku zajednicu ako nekome nije jasno tko je na vlasti i tko čini vladajuću većinu jer je to doista prosječnom građaninu teško razlučiti.
Isto je i s INOM koju smo već trebali vratiti u hrvatske ruke ali najnovijim manevrom tj. izmjenom konzultanta za otkup dionica proces je prolongiran do sljedećih izbora. Ministri gospodarstva i energetike u tome su preuzeli na sebe smokvin list kako bi zaštitili premijera i posve je jasno zbog čega nisu eliminirani iz vlade. Iz vlade koja je potpuno podređena samo jednoj osobi, u kojoj se ne dozvoljava osobno razmišljanje i ideje ali se cijeni odanost i spremnost u zaštiti velikog vođe.
Tako će bez trunke stida poltroni nagovijestiti Kineze kao spas za brodogradnju, dopuštati gradonačelniku Zagreba paljenje otpada na Jakuševcu ili Jankomiru, sprečavati referendume ili pritvarati prosvjednike koji zazivaju ćaću.
Istovremeno naša najveća prirodna i nacionalna bogatstva prepuštaju se na upravljanje nestručnjacima ili što je još gore lihvarima i beskrupoloznim pojedincima, a vrlo često mafijašima. Stoga se stidkjivo spomene kako su velike poljoprivredne površine izravnom uredbom vlade dodijeljene Fortenovi tj. vlasnicima koji dolaze tko zna od kuda.
Koncesije za pitku vodu odavno su podijeljene, a za plin i naftu brinu se i nadalje manjinski vlasnici INE. No možda je najveća nezainteresiranost prema hrvatskim šumama u kojima godinama ne postoji plan sječe i pošumljavanja već se stabla uglavnom krče i preprodaju. Dovoljno je pogledati samo kaverne u zaštićenom parku prirode Medvednica ili videosnimku koju smo primili u Stranci umirovljenika o devastaciji šuma na Petrovoj gori. U trominutnoj snimci vide se milijuni kubnih metara trupaca koji će završiti naravno u inozemstvu jer domaća drvna prerađivačka industrija ne postoji. Kao niti jedna druga pošto smo sve uspješno privatizirali i uništili.
Stoga se naši šumari u tišini obogaćuju i ne brinu o eroziji tla, proizvodnji kisika i eliminiranju ugljičnog dioksida ili prirodnim staništima brojnih životinja. Kada bi institucije radile svoj posao državni bi se proračun eliminiranjem krađa u hrvatskim šumama odjednom povećao toliko da ne bi imali nikakvih problema s njegovim punjenjem izmišljanjem raznoraznih poreza i nameta. No zašto to oni koji su na vlasti i o tome mogu odlučivati ne riješe nije nam poznato ili je možda bolje da ne znamo.