DRAGO PLEČKO: Duhovnost počinje kada prestanemo nesvjesno u drugima gledati sebe

25. prosinca 2016. M P drago plečko, duhovnost

Racionalni odgovor na pitanje „Tko sam ja?“ isto je toliko moguć kao i da sami sebe podignete sa zemlje. Samospoznaja dolazi samo o s j e ć a j e m – piše na svom Facebooku Drago Plečko, naš poznati istraživač rubnih znanstvenih disciplina.

Ovo je njegova objava:

DUHOVNOST POČINJE KADA PRESTANEMO NESVJESNO U DRUGIMA GLEDATI SEBE – POVLAČENJEM PROJEKCIJA

Govor i mišljenje su meditacija, stalno ponavljanje Istine. Prosvjetljeni smo u trenutku kada toga postanemo s v j e s n i. Istina je ugrađena u običnim riječima. Potpuna predaja impulsima koji nam dolaze kroz osjete, bez ikakva otpora ili reakcije, može se sažeti u riječi „svejedno“ što je zapravo „sve-Jedno-je“.

Ramana Maharshi je rekao da trebamo stalno propitivati: tko sam ja? No, ne verbalno. Nego na ne- ili pre-verbalnoj razini. Na tamilskom jeziku se to kaže „Ko ham?“, u nas „T(ko) sam?“ a zagonetka koju moramo odgonetnuti u Zenu jest „ko-an“. U tim očito i s t i m riječima je već ugrađena Istina, dakle u pitanju je sadržan i odgovor i onaj koji pita (Sveto Trojstvo, stanje „samjame“ kada su promatrač, proces promatranja i objekt promatranja jedno, što je izraženo u pojmovima rishi, devata, chhandas…), koja se manifestira u osnovnom kozmičkom ritmu – disanju.

Malo je poznato da je mantra So Ham koju smatraju božanskom zapravo izvedena iz zvukova udisaja i izdisaja. Ako je obrnuto onda je to Ham So a postoji i varijanta Sohang. Dakle i ključna tjelesna funkcija, disanje, kao i mentalna, misao, su samo projekcije Kozmičkog u istu strukturu – čovjeka. Mi smo Jedinstvo vanjskog i unutarnjeg svijeta. Samo toga moramo postati svjesni. Do tamo nema metode i puta, to već j e s t. Treba se samo toga sjetiti. Jedini pravi Učitelji su nam sam dah kada to ni ne znamo i sam osjećaj postojanja kada smo toga posve nesvjesni. Svo je znanje strukturirano u svijesti.

Sveto Trojstvo je jedinstvo promatrača, objekta promatranja i procesa promatranja i kao takvo ima vječnu, nad-vremenu nad-prostornu vrijednost koja je zabilježena u mitološkoj, arhetipskoj slici kako bi nadživjela promjene vezane uz Vrijeme i Prostor.

Kako iznutra tako i izvana. Jedinstvo materijalnog i duhovnog, jina i janga, Buddhin srednji put. Očito smo dio neke vrste Holograma ili Matrice gdje je sve povezano sa svime. A čovjek je projekcija te činjenice. Kao Platonova sjena na zidu špilje, samo odraz ali ne i Stvarnost.

Življenje samo je meditacija. To moramo spoznati a to je moguće samo tamo gdje se sastaju misao i tijelo – u osećaju. Između probuđenog i neprobuđenog nema razlike. Samo što to probuđeni zna. Kozmička svijest nije ništa drugo nego istovremeni neprekinuti osjećaj da jesi i zabavljenost radostima vanjskog svijeta. Radovati se životu, voljeti i biti normalan čovjek nije nikakav grijeh. Dok znaš kakva ti je stvarna priroda. Ego ne šteti nikome ako se u njemu ne izgubiš. Na takvo ponašanje se ne možeš prisiliti, ono mora biti spontano, lako i prirodno. Ne možeš ga dobiti ni od religije ni gurua ni racionalne skepse već ga moraš steći sam. Svo troje su iste kočnice samo svaka stišće na drugom dijelu kotača Spoznaje.

U hinduizmu je Sveto Trojstvo izraženo kroz tri božanske osobe, Brahma (onaj koji stvara svjetove), Vishnu (onaj koji održava svjetove) i Šiva (onaj koji razara svjetove). I to je projekcija naše nutrine.

Što je to projekcija? Kada u drugim ljudima mrzimo ono čega se najviše bojimo u sebi. Eksternaliziramo naše najdublje strahove boreći se nesmiljeno protiv njih u drugima. Svim sredstvima, jer lakše je i ubiti nego pogledati toj činjenici u oči. Sve mržnje ovog svijeta su rođene u krilu projekcije. Kada gubimo osjećaj tko smo i poistovjećujemo se sa ludilom gomile koja nam pruža suženje svijesti a to nas pak nagrađuje trenucima prolaznog mira. Isus je sasvim jasan oko toga što je projekcija u samo jednoj rečenici: „Neka kamen baci prvi koji nije griješan..“

Što je Prosvjetljenje? Povlačenje projekcija.

Ranije sam govorio o nevjerojatno jednostavnoj metodi običnog hodanja kao spiritualnog Puta. NE u budističkoj verziji „svjesnog hodanja“! Jednostavnog ritmičkog hodanja kada prebacujemo n e n a p o r n o pažnju s osjećaja dodira jednog tabana i podloge na drugi i natrag. Zašto je taj posve jednostavan ritual toliko bitan kada ga o s v j e s t i m o? Zašto je to nenaporno dok je svaki drugi oblik sažimanja pažnje vezan uz napor, usmjerenost i intenciju? Zato što mozak upamti točan ritam kretanja i nakon nekog vremena o č e k u j e podražaj koji slijedi. Postupno spontano prihvaća to stanje i prelazi u njega bez otpora. I nije nam više potrebno silom održavati osjećaj takva kretanja.

U Zenu postoji izreka: Prije prosvjetljenja cijepaj drva i nosi vodu. Poslije prosvjetljenja cijepaj drva i nosi vodu...poruka je da nije potreban asketizam i klanjenje bogovima da bi se čovjek razvijao. U svakodnevnim je poslovima isto ugrađen Put. Još je jedna misao iz Zena putokaz prema Putu: Kada si gladan jedi, kada si umoran legni... — U Zenu postoji izreka: Prije prosvjetljenja cijepaj drva i nosi vodu. Poslije prosvjetljenja cijepaj drva i nosi vodu…poruka je da nije potreban asketizam i klanjenje bogovima da bi se čovjek razvijao. U svakodnevnim je poslovima isto ugrađen Put. Još je jedna misao iz Zena putokaz prema Putu: Kada si gladan jedi, kada si umoran legni…

Koji su prvi znaci napretka u vidu povlačenja projekcija?
Vrlo su jasni. Kada ugledate osobu uživo, na ekranu ili u nekom mediju a prema njoj osjećate netrpeljivost vaš reaktivni um reagira nelagodom i prije no što možete toga biti svjesni. Javlja se iznenadan, neobuzdani bijes ili agresija. Rani znak duhovnog napretka je kada istu osobu ugledate i standardna negativna reakcija izostane.

Nemojte biti veliki duhovnjaci, nemojte spašavati svijet, nemojte naokolo propovijedati, nemojte ponavljati kako volite one koji to od vas uopće ne traže. Samo postanite bolji ljudi. S p o n t a n o.