DIRLJIVO DO BOLA: Svjedočanstva socijalne radnice – nikada ih nitko nije htio udomiti, posvojiti

U 25 godina posla jedna je socijalna radnica doživjela desetke i desetke istinitih i užasnih svjedočanstava o dječici koju je nalazila u svakakvim strašnim situacijama, koju nilada nitko nije želio ni udomiti, a ni posvojiti.

Odlučila je te životne istinite priče podijeliti javno, pa ih je objavila na Facebooku, a mi ih prenosimo u cijelosti:

“”NIKADA IH NITKO NIJE HTIO UDOMITI ILI POSVOJITI, JER SU “OŠTEĆENI ILI PRESTARI”!

Punim srcem i emocijama radim u pozivu socijalne radnice već 25 godina i zamislite nikada nisam odustala!

Ponukana nedavnim novinskim napisima i komentarima o tome tko smije udomljavati djecu, a tko ne, javno priznajem kako sam ja osoba koja je oduzimala djecu HETERO roditeljima bez imalo grižnje savjesti. Pročitajmo što su HETERO roditelji činili djeci:

Priča 1

Dvije bebe od par mjeseci po kojima su plazile uši, izgladnjele, rane na guzi od neprevijanja pelena, a iz guze su krvarile, neprestano su plakale, ostavljene same u kući dok je majka prostitutka obavljala posao, a otac svodnik tražio nove klijente – uzela sam ih vlastitim rukama i odnijela u ustanovu – posvojene su, danas žive ugodan i lijep život, školovane su;

Priča 2

Djevojčicu koju sam pronašla sa 6 godina potpuno golu, koja nije govorila, a svako rebro joj se moglo nazirati na tijelu, uplašena u kutu sobe, drhtureći skupljena i promrzla, dok su roditelji alkoholičari bili u potrazi za novim dozama, majka promiskuitetnog ponašanja za „čašicu pića“ – djevojčica je školovana u domu, ne živi s roditeljima, nikada je nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bila “prestara”;

Priča 3

Dječaka od 8 godina, majke ovisnice o heroinu u čijem stanu je bilo sakupljalište lokalnih ovisnika. Dok je dječak ležao na prljavom madracu, na podu punom opušaka, nije išao u školu, nije postojala kuhinja niti topli obrok, na drugom madracu u istoj prostoriji majka je zarađivala za heroin davanjem seksualnih usluga; odrastao je u domu, nikada ga nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bio “prestar”;

Priča 4

Dječaka od 5 godina čiji otac je podvodio muškarce za plaćanje seksualnih usluga koje je naplaćivao za takav odnos sa svojom suprugom, majkom dječaka, a sve radnje su se događale pred očima dječaka. Kada jedan “klijent” nije htio platiti usluge koje mu je pružila njegova supruga, izvukao je pušku pred djetetom i repetirao u “klijenta”, (srećom, jer sam tako uspjela spasiti dijete), odrastao u domu, nikada ga nitko nije htio udomiti, niti posvojiti, jer je bio “prestar”;

Priča 5

Dva dječaka 11 i 12 godina, brata, koje je otac alkoholičar sustavno vezao, tukao, lupao, zatvarao u mračnu prostoriju u alkoholiziranom stanju dok je majka sve to gledala i „micala se s puta“ da i ona „ne dobije“….tzv „žena tijesto“, jedan brat odrastao u domu, stariji brat se objesio sa 15 godina; nikada ih nitko nije htio udomiti niti posvojiti, jer su bili “prestari”,

Priča 6

Dječaka od 5 godina kojeg je otac koristio za pornografiju i prodavao na internetu pedofilima, a majka mentalno oštećena nije imala sposobnosti se upitati što njen suprug čini, dječak nije spašen, jer posao socijalnih radnika ovisi o kaznenom postupku (dokazima policije kad socijalni radnik odradi svoj dio posla) za oca; odvojen od roditelja, u domu, nema pretpostavki za usvojenje, a i da ima, bio bi “prestar”;

Priča 7

Jedna djevojčica s 10-ak godina pronađena je gola u svinjcu sa dvije svinje gdje je živjela od rođenja do smještaja u ustanovu. Nikada nije progovorila. U domu je poživjela 42 godine. Tamo je umrla. Nikada je nitko nije posvojio, niti udomio. Nitko je nije želio, jer je bila “oštećena i prestara”;

U ustanovi za djecu sa zdravstvenim oštećenjima 60 % djece je tamo ostavljeno od strane roditelja po samom rođenju, nikada nisu došli vidjeti dijete ili pitati za njega barem telefonom. Prosječna starosna dob štićenika u ustanovi je 38 godina. Nikada nisu posvojeni ili barem udomljeni. Nitko ih ne želi, jer su “oštećeni i stari”.

Želite li da vam dalje navodim detalje? Sigurna sam da ne želite, a mogla bih tako još dugo istinitim životnim pričama u kojima ima materijala za više knjiga i filmova.

Mnogi se danas pitaju da li bi ovu djecu dali na udomljavanje istospolnim partnerima. Kad bi upitali ovu djecu što žele, odgovor bi bio da je svaka ljubav, sigurnost i pripadanje obitelji, za njih raj na zemlji.

Kad posjetite domsko dijete, najprije vam skaču u zagrljaj i traže bombon, ne zato što ih nemaju, nego zato što žele pripadati, a bomboni su simbol veze sa vanjskim svijetom koji ne poznaju!”.