BUKA OKO ARBITRAŽNE PRESUDE: U Piranskom zaljevu nekada se pucalo po talijanskim ribaricama

Stvarno se velika medijska buka i u Hrvatskoj i u Sloveniji podigla oko arbitražne presude o granicama ovih dviju nekadašnjih prijateljskih socijalističkih republika, a sada susjednih međusobno nabrušenih država, koje već više od četvrt stoljeća ne mogu normalno razriješiti niti jedan zajednički problem. Sjetimo se samo afera oko nuklearke Krško, karaule na Svetoj Geri ili stare devizne štednje u Ljubljanskoj banci.

Piše: Damir Strugar

Sada je top tema razgraničenje između dviju država, a posebno raspodjela Piranskog zaljeva ili Savudrijske vale.

Međutim, pokušajmo mi kao stanovnici Istre biti objektivni i pošteni. Recimo, žitelji Istre su uvijek vrlo dobro znali da se zaljev zove Piranskim, a da je Slovenija počinjala odmah nakon mosta na Dragonji, zbog super asfaltirane ceste. Jer, kada god bi mi putnici iz hrvatskog dijela Istre prešli most, bili bi oduševljeni kako je to Slovenija lijepo asfaltirala cestu, koja je nas uvijek vodila prema Trstu u shoping, piše Strugar za istarski.hr.

I konačno, tamo se od strane hrvatske omladine predavala svojedobno i Titova štafeta,  jer su je nakon mosta na Dragonji preuzimali slovenski omladinci.

Što se morske granice u Piranskom zaljevu tiče, sasvim je jasno da su o tome najbolje podatke i argumente mogli dati nekadašnji načelnici Pomorske milicije iz Umaga i Pomorske milice iz Kopra. Koji su itekako znali gdje je međusobna morska granica između Hrvatske i Slovenije i do kuda je bila nadležnost čije milicijske patrole. Zona odgovornosti se striktno poštovala.

Pogibija talijanskog ribara uhvaćenog u krivolovu

Svjedočio sam o tome i osobno kao novinar 1986. godine kada sam na licu mjesta za „Polet“ i „Nedjeljnu Dalmaciju“ izvještavao o pogibiji talijanskog ribara uhvaćenog u krivolovu baš u Piranskom zaljevu. Naime, na tadašnje izdano upozorenje i naredbu Pomorske milice iz Kopra da se zaustavi, jer se nalazila u teritorijalnim vodama ondašnje SFRJ, talijanska se ribarica oglušila, pa je patrolni gliser ispalio ispred ribarskog broda rafal upozorenja. Kada se i nakon toga brod krivolovac nije zaustavio, milicijski je gliser opalio rafalom po brodu i tada je nesretnim slučajem poginuo jedan talijanski ribar.

Između hrvatskih i slovenskih ribara i hrvatske i slovenske pomorske policije dosada srećom nije došlo do vatrenih sukoba, mada se u idućim incidentima, nastalim nakon odluke arbitražnog suda, situacija na moru zakomplicirala, a ne razriješila na zadovoljstvo obiju strana. Naime, arbitražom je odlučeno da tri četvrtine Piranskog zaljeva pripadaju Sloveniji, dok je četvrtina Savudrijske vale ostala Hrvatskoj.

Zanimljivost u ovoj priči ogleda se u tome da su svi mediji iz Hrvatske  izvještavali i pisali o situaciji nepravedne raspodjele Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale, a da pritom ama baš nitko za izjavu ili intervju nije pitao ništa gradonačelnika Pirana?!? Dakle, odgovornu osobu za akvatorij, u kojem se tek sad problem potencira s nepredvidivim posljedicama. Naime, Hrvatska odluku arbitraže ne priznaje, dok je Slovenija smatra konačnim rješenjem.

Piranski Obama

Za svo to vrijeme gradonačelnik Pirana Peter Bossman, socijaldemokrat, sjedi u svom uredu očekujući da ga netko od medija priupita za mišljenje o novonastaloj krizi u zaljevu, u kojem je on kopneni, ali i morski gradonačelnik!

Naravno, riječ je o popularnom liječniku iz Gane, koji je nakon studija oženio Zagrepčanku i otišao na rad i život u Sloveniju. Svjetski mediji nazvali su ga svojedobno nadimkom “Piranski Obama“, a da je uspješan kao političar svjedoči činjenica da je već po drugi put izabran za gradonačelnika u gradu koji je centar općine sa oko 16.500 ljudi.

Svoju dužnost obavlja od 2010. godine, zbog čega je morao zapostaviti liječničku praksu. Inače, Bossman je iz rodne Gane u tadašnju Jugoslaviju došao 1978. godine kao student medicine. Jedno vrijeme živio je u Beogradu i Zagrebu, a na kraju je završio kao diplomant  Ljubljanskog sveučilišta. Treba reći da mu je otac bio osobni liječnik Kwame Nkrumaha, prvog predjsednika Gane i tada velikog prijatelja Josipa Broza Tita, predsjednika Jugoslavije, čije su države tada vodile aktivnu politiku Pokreta Nesvrstanih zemalja.

I možda je stoga baš Peter Bossman dobar sugovornik da kao nesvrstani i objektivni promatrač iskaže svoje mišljenje o trenutnoj hrvatsko – slovenskoj situaciji. Prošle godine o problemu u svom akvatoriju rekao je ovo:

– To nama nije problem, to je politički problem! Dosta Pirančana na drugoj strani zaljeva ima familiju. Oni se dugo godina svi međusobno poznaju i nikada nije bilo problema, nikada dok nije došla politika! – kaže Bossman na čijoj se relativno maloj općini lome koplja većih državnih interesa.

– Ribe ovdje ima dovoljno za sve! –  poručuje gradonačelnik Pirana Peter Bossman.

Što čekaju naši novinari? Zašto ne intervjuiraju Petera Bossmana?